Parafraza

Jebi se, Nina. Jebi se ti i tvoje zelene oči i tvoj Beograd i sve u što se mogu zaljubiti. Neka se jebu tvoje ruke i trbuh i kosa. Jebo te tvoj fakultet. Samo 30 slova, a tolike knjige. Jebo nas oboje smisao za kombiniranje. Jebala te košava i ekipa iz kraja koja misli da je uhvatila boga za muda, a nikad nije bila ni do Pančeva. Jebo te tvoj dečko, vjerojatno neki hipster koji misli da je maslačak najbolja salata na svijetu i obožava prirodu. Jebalo te svako slovo koje si napisala. Bilo bi pošteno da boli. Jebo te ormar u koji se sakrivaš kako bismo razgovarali. Jebo te tvoj mazni glas. Jebala te nova godina na vikendici. Jebo te način na koji se krećeš između kafanskih stolova. Jebalo te izluđivanje koje to izaziva. Jebala te zahvalnost koju nikad nećeš iskazati jer nemaš petlje da potpuno poludiš. Pravi, jebi se, salatu od maslačka na vikendici. Jebo te tvoj broj telefona. Jebalo mene što pomislim da je ključ od raja. Jebale te tvoje poruke koje zvuče kao dahtanje pod prstima. Jebali te ranojutarnji razgovori s muškarcima koje ne poznaješ. Jebo želju da budemo sretni. Jebo nesposobnost i kukavičluk da to pokušamo. Jebo opet novu godinu. Jebem svaku misao o tebi i to što znam nešto o rasparenim čarapama u kojima stojiš dok režeš meso za večeru. Jebi se, Nina, jer nikad se nećemo voljeti dok nas ne zaboli. Jebale te električne instalacije u tvom stanu i prošli životi koji nas plaše. Jebo Lisabon, treba ga bombardirati da vidimo hoće li tada biti romantičan. Jebeš mene, jer mogu biti lud toliko da mi nedostaješ, a da te nikad nisam dodirnuo, da čak ne znam ni kako izgledaš na dnevnoj svjetlosti. I jebeš dnevnu svjetlost. Tad su ljudi budni a ja želim da nema nikoga. Jebeš i to što ipak želim da si ti ovdje. Jebeš to što si moguća iznimka. I, opet, jebeš mene jer mogu vjerovati u sve to.

Tomaš,M.

Hala

Nebo je opet posralo ulice
zatrpavši svaki sokak i ulicu.

Ko zna šta je jelo, jer govna su
polomila sve što imalo krhko je.
Od drveća, do krovova preko žica
na nagnutim stubovima, do
popucalih vena u ljudskim rukama.

I, opet će govna da najbolje prođu,
jer se osjećaju dobro među svojim.
Govno govno voli.

A sirotinja će po ko zna koji put,
da čisti i struže ostatke
govana nebeskih i ljudskih.

Sirotinja će da siše, gmiže i puže
da sredi bjelosvjetsku ćenifu,
jer nije se usro onaj kome je hala daleko,
nego onaj koji nije kreno na vrijeme.

 

Sudbina

Sta mislis da je najljepse na svijetu?
– Usamljena zena!
Sta mislis da je najruznije na svijetu?
– Usamljena zena!
Sta mislis da je najjadnije na svijetu?
– Usamljen muskarac!
Sta mislis da je najvrijednije na svijetu?
– Usamljen muskarac!
Sta su njih dvoje?
Idioti, koji se jos uvijek nisu upoznali!

Zauvijek

Da li je ljepota tvoja za mene grijeh, a dobrota otrov koji uvijek prostruji mojim venama kad se sretnemo, i koji mi nanosi kolateralnu stetu razumu. Ko ce to objasniti, ko ce to shvatiti nije ni u jednom trenutku upitno, jer kupidon je izvukao keca iz rukava i ispalio zadnju strijelu sa smrtnom dozom ljubavi u mene. Da poreknem, ne mogu, ali mogu da priznam, i tebi i svima laksi dio zapleta ovog, ali objasniti sebi da sam otrovan tobom je iznad bilo koje metafizicke konstrukcije, opstojim zbog misli o tvom licu i kosi tamnoj kao noc, ali mudrac mi je nekad u proslosti rekao da se zvijezde najbolje vide u najcrnjoj noci. Da li i tebe, da potrazim medu njima, da stremim tvome nebu i tvojoj kosmickoj gravitaciji koja me privlaci, kao sto Zemlja privlaci Mjesec. Ili, da se nadam da si moje Sunce, cija je susta svrha da me proguta nekad u toku svog zivota, da sluzim tebi kao ukras oko kojeg se vrtim danima i nocima, pogubljen u sebi i oko tebe, gubeci osjecaj pravca za sve druge, a ipak uspijevam da se ne sudarim o neki kamen koji si postavila kao zamku da me kusas na putu elevacije ka tebi. Tebi zeno, malog koraka i dubokog plavetnila u ocima, koji me vuce na dno kao vrtlog iz grckih mitova koji je potopio i najvece brodove i junake. Da li da budem zahvalan Olimpu, jer cu i ja zbog tebe, nastaviti postojati u najtragicnijim ljubavnim mitovima, koji ce mozda nadahnuti nekog ko je upoznao slicnu tebi, da za nju izgubi zivot. Zivot! Osim njega, zauzvrat tvojoj ljubavi nemam sta drugo da prinesem kao zrtvu. Zar nije plemenit cin, razoriti sebe iz svijeta cinjenica, i zauvijek biti sa tobom u mislima mnogih drugih, koji gaze istom zacaranom stazom ljubavi!

Fraudulent Cloth

Our friendship seemed to be based on what I could do for you, homie
The sad fact is I’m the type of person that would take two for you, homie
You ever give so much till a motherfucker can’t give no more?
Give so much of his soul that he feel he can’t live no more?
What you want from me? You want blood from me. Want another dub from me, money?
You wanna drain me of every single motherfucking drop of love from me, money?
I can feel the eyes staring at me even when it’s dark, even when it’s cold
I can feel the lies starting at me even though I’m marked, even though I’m old

What’s the physiology of love? What’s the physiology of pain?
What’s the physiology of every single person that will probably get to reign?
I don’t like when liberty is wrong. I don’t like when misery is gone
I can tell all y’all one thing: all y’all gone’ miss me when I’m gone

JMT

Libido

Polazeci od teze da je libido ima somatsko izvoriste (cijelo tijelo je erogena zona),  kako mozemo objasniti mastanje osobe, koja ima za cilj da „ispazni“ svoje nagone, odnosno da smanji napetost izazvanu hodonistickim porivima? Ako uzmemo u obzir da najvece reakcije izaziva fizicka prisutnost objekta pred subjektom, te da uzbudenje dostize svoj vrhunac sa interakcijom sa objektom, te nestaje nakon praznjenja. U kolikoj mjeri se preklapa fizicka prisutnost sa mastarijom i da li se uopste preklapa. Da li libido ima isto djelovanje sa prisutnim objektom i objektom kao mastarijom, da li je isto izvoriste libido ima u odnosu na ovo dvoje?

Uzmimo za primjer osobu koja je slijepa od rodenja, kako se kanalizira njen libidalni nagon? Kako se predocuje naspram objekta, jer znamo da ta osoba nema konkretnu percepciju kako bi izgledao objekat njenog zaposjedanja libida, te da li on (libido) moze preci na neke druge funkcije (da osoba zna kako bi hipotetski izgledao objekat, tako sto bi ga prije toga opipala) naspram funkcije normalne osobe (one koja vidi i zna kako izgleda njen objekt), da li je njihova projekcija libida ista na objekat? *

Ako usporedimo ova dva slucaja (osoba koja vidi, i ona koja je slijepa od rodenja) sta mozemo saznati o libidalnoj energiji? Da li je objekat sam po sebi bitan, ili je za zadovoljene libidalnih nagona nevazan izgled objekta ( ili/ nas odnos prema objektu)?

Sudeci po navedenom, libidalni zahtjevi proizilaze iz Onog te implicitno znamo da je izvor ovog libida u Onom, jer nam (ili/ njemu,libidu) svejedno kakvu predstavu imamo prema objektu, jer on je nesvjestan.

Sta je sa libidom iz Ja? Kako se njegovi zahtjevi manifestuju prema vani, uz pomoc kakvih sistema  pronalazi svoj objekat za ispunjenje libidalnih nagona? Kako klasifikuje objekte ( na one koji mogu i one koji ne mogu zadovoljiti nagon)?

Crna kafa

Once upon time…. ha – ha – ha, gubim se u jeftinom dimu, u jeftinoj sobi jeftine osobe. Nije bog zna sta velika, jedva stane samo misao o njoj, prozori hlupaju kad je vide, ni osvjetljenje nije necemu – ali barem ne prokisnjava, jer ako se misao o njoj pokvasi, struhnut ce! Sta ce zivot biti, ako se neka druga useli ovdje? Mladost njena dobro podnosi ovaj ustajali zrak, i moje sjenke. Osloboditi je ne mogu, jer dok ona gori… Njena vatra je cuvar mojih demona, cuvaj moje Pandorine kutije.

Nekad, u snovima, oslobada demone i pusta ih da kolaju mojim venama. Piju moju krv, a krvave usne sa mjesec zutim zubima, trgaju mene, komad po komad…

Budim se, jer vidim da je sretna sto nestajem.